Ronjenje je danas jedan od sportova koji se najbrže širi svijetom.Čovjekova želja da se spusti ispod površine mora, jezera, bilo u svrhu spašavanja, lova, rekreacije ili vojne svrhe.

Ronjenje je određeno kao ljudska aktivnost ispod vodene površine uz zadržavanje daha pri uronu ili uz uporabu autonomnog ronilačkog aparata.

Tek šezdesetih godina tehnologija se razvila i omogućila nastanak ronilačkog odijela koje je moglo izdržati utjecaj tlaka, a ipak toliko fleksibilno za uporabu. Prva takva odijela poznata su pod nazivima (Jim Suit i Newt Suit).

Također za dobro ronjenje potrebna je dobra oprema

Veslanje je pojedinačni i grupni sport na vodi, u kojem osoba ili osobe koje se nalaze u čamcu pokreću čamac u kojem sjede snagom svojih mišića preko poluga koja se zovu veslima. Vesla su dugačke poluge koja na jednom kraju imaju rukohvat, dok drugi kraj koji je širi i plosnatiji (lopata) ulazi u vodu. Dvije su vrste vesala, a to su lopate i sjekire, razlikuju se po površini lopate koja ulazi u vodu, sjekire imaju veću površinu lopate. Veslačka natjecanja zovu se regate.

Povijest veslačkih sportova

Povijest veslačkih sporotva je jedna jako duga povijest. Prva zabilježena veslačka natjecanja su održana još 1315. godine u Veneciji, dok je u Hrvatskoj prva zabilježena regata bila ona na Korčuli 1603. godine. Ipak, začetkom modernog veslanja smatraju se natjecanja krajem 18. stoljeća u Engleskoj.Veslanje je olimpijski sport od samih početaka modernog olimpizma, te je bilo prisutno u natjecateljskom programu na svim dosadašnjim ljetnim igrama.

Veslački ergometar

U trenažnom procesu veslača često se koristi veslački simulator ili ergometar. To je naprava namijnjena za trening na suhom koja dobro simulira kretnju veslanja te se koristi kao kontrolni mehanizam pripreme veslača ili kao metoda treninga u danima kada nije moguć trening na vodi.

Discipline u veslanju

Općenito, čamci su dvije vrste, i predstavljaju dvije veslačke forme: rimen i skul. U rimenu, svaki veslač barata jednim veslom (duljine oko 3.8 m), dok u skulu barata s dva vesla (svako oko 3 m dugo). Na engleskom se za čamac često upotrebljava izraz shell (školjka) i to zbog toga jer mu je oplata često tanka svega nekoliko milimetara da bi se postigla čim manja težina.

Rimen čamci (svaki veslač jedno veslo)

Ovi čamci mogu imati kormilara – osobu koja upravlja čamcem pomoću kormila i potiče veslače.

Skul čamci (svaki veslač dva vesla)

Samo rijetko ovi čamci imaju kormilara. Upravljanje se najčešće ostvaruje primjenom veće sile na veslo s jedne strane čamca. Ruke se križaju, najčešće lijeva iznad desne, tokom ciklusa zaveslaja, i najčešće je lijeva ispred desne u kretanju.

Težinske kategorije

Postoje u osnovi dvije težinske kategorije za veslače: teški veslači (heavyweight, HWT) i laki veslači ( lightweight, LWT).

Olimpijske i neolimpijske discipline

Trenutno je u olimpijskom programu samo dio veslačkih disciplina. Razlog je potreba da se broj natjecatelja na Olimpijskim igrama drži u dogovorenim granicama.

Jedrenje je vrsta sporta u kojem se posebne vrste brodova, jedrenjaci, takmiče u utrkama na otvorenom moru.

Što su regate ?

Regate su natjecanja u kojima se natječu jedriličari, a isti naziv se koristi i za natjecanje veslača. Regate mogu biti državne, u kojima se natječu klubovi te države i međunarodne, kod kojih se natječu najbolji veslači/jedriličari iz više država. Ključna godine je 1851. kada je 170-tonski škuner America član NYYC bio pozvan na sudjelovanje u Nacional Cupu kojeg je dodjeljivala engleska kraljica. Kao početak organiziranih jedriličarskih regata uzima se godine 1775. kad je osnovan Thames Club Cumberlan Fleet.

Sigurnost, oprema, savjeti za jedrenje

Jedrenje se može osim sporta opisati kao stil života pun svjetlosti,uživanja, život bez obaveza. Treba biti spreman na promjenu vremenskih prilika. Jedrenje je također odmor koji se može opisati kao opuštajuća zabava. Jedrenje je vrlo jednostavno, može se krenuti na tečaj i brzo napredovati. Bitne stvari za početnike kod jedrenja je da nabave jedriličarske rukavice, da se krene jedriti uz laganiji vjetar i uz malo gužve. Jako je bitna sposobnost navigacije jer je potrebna za upravljanje. Također bitne stvari su vrijeme treba provijeriti kakvo će biti vrijeme i najvažnije od svega praksom do savršenstva kao i za sve ostalo.

Vaterpolo je je timski vodeni sport u kojem sudjeluju dvije ekipe po 7 članova. Uz nogomet najstariji momčadski sport koji se pojavio na olimpijskim igrama 1900. godine. Cilj igre je postići što više golova. Utakmica traje 32 minute i podijeljena je na četvrtine a svaka traje po 8 minuta. Na početku svake četvrtine po jedan igrač iz svake momčadi pliva od gola prema sredini igrališta na kojemu je lopta; onaj igrač koji prvi dopliva do lopte osvaja ju na taj način i njegova momčad prva kreće u napad.

Igrlište i oprema

Vaterpolo se igra u pravokutnom bazenu najčešćih dimenzija 33x25m s minimalnom dubinom od 1.8 metara. Gol linije i centar označeni su bijelim stupićima kraj bazena, dvometarska linija označena je crvenim, a 5-metarska žutim stupićem. Lopta teži 400-450 grama. Ekipe se razlikuju po boji kapica: nekada su dopuštene bile samo plave/bijele, a danas se koriste bilo kakve, uz uvjet da su kapice protivničkih ekipa različitih boja (oba golmana nose crvene kapice). Igru kontroliraju dva linijska i glavni sudac. Napad traje 30 sekundi.

Plivanje je vrsta sporta u kojem se kreće(pliva) u željenom smjeru. Za razliku od ronjenja kod kojeg je kretanje pod vodom, kod običnog plivanja, kretanje je isključivo na površini vode. Kod plivanja omogućeno je disanje kroz nos i usta. Kada je rijeć o plivanju može se reći da je plivanje jako korisno kao aktivnost jer je plivanje jedini sport u kojem su svi mišići aktivirani od jednom i tijelo trpi njaveći pritisak.

Tehnike plivanja

Danas razlikujemo 4 osnovna stila plivanja: Prsni kraul, leđni kraul, prsna tehnika i leptir (delfin). Prsni kraul izumio je američki plivač, Havajac Duke Paoa Kahanamoku, trostruki Olimpijski pobjednik Igara 1912. i 1920. godine. Leđni kraul( obrnuti kraul)je tehnika u kojoj plivač i dalje koristi naizmjenične zamahe lijeve i desne ruke te nogu, ali je ovaj put okrenut licem prema gore, dakle u položaju kao da leđima leži na vodi. Ovo je jedini stil kad plivači startaju iz vode. U ovom stilu je vrlo bitno ronjenje (dozovoljeno 15m u svim disciplinama), ali za to je potrebne su vrlo snažne noge koje mogu to izdržat. Isto tako, potrebno je raditi rotaciju zaveslaja radi lakšeg provalaka ruke kroz vodu. Sanja Jovanović i Gordan Kožulj u ovoj stilu osvojali su medalje na svjetskim i europskim prvenstvima i rušili svjetske rekorde za vrijeme svojeg vrhunca karijere. Prsna tehnika, kod ovog stila izvode se pokreti objema rukama, a poželjno je da laktovi imaju česte izlaske iz vode. Prsna tehnika jenajstariji i najsporiji stil plivanja koji zahtijeva veliku snagu nogu i ramena. Ovaj stil se smatra najnapornijim za plivanje. Okret prsno radi se tako da se s dvije ruke istovremeno uđe u okretni zidić te pružanje jedne ruke u vodu prije druge koje se kasnije spajaju sve do početka podvodnog zaveslaja. Leptir ili delfin je vrlo atraktivan stil plivanja kod kojeg je osnovni zahtjev da ruke rade sinkronizirano, a laktovi ovaj put ne moraju biti ispod vode tijekom zaveslaja. Općenito se ovaj stil smatra tehnički najzahtjevnijim i najtežim za izvođenje, te zahtijeva osim snage ramena i veliku snagu leđa i nogu. Nastao je modifikacijom leptir tehnike, a počeo se plivati 1935. godine u Americi.

This is an example post, originally published as part of Blogging University. Enroll in one of our ten programs, and start your blog right.

You’re going to publish a post today. Don’t worry about how your blog looks. Don’t worry if you haven’t given it a name yet, or you’re feeling overwhelmed. Just click the “New Post” button, and tell us why you’re here.

Why do this?

• Because it gives new readers context. What are you about? Why should they read your blog?
• Because it will help you focus you own ideas about your blog and what you’d like to do with it.

The post can be short or long, a personal intro to your life or a bloggy mission statement, a manifesto for the future or a simple outline of your the types of things you hope to publish.

To help you get started, here are a few questions:

• Why are you blogging publicly, rather than keeping a personal journal?
• What topics do you think you’ll write about?
• Who would you love to connect with via your blog?
• If you blog successfully throughout the next year, what would you hope to have accomplished?

You’re not locked into any of this; one of the wonderful things about blogs is how they constantly evolve as we learn, grow, and interact with one another — but it’s good to know where and why you started, and articulating your goals may just give you a few other post ideas.

Can’t think how to get started? Just write the first thing that pops into your head. Anne Lamott, author of a book on writing we love, says that you need to give yourself permission to write a “crappy first draft”. Anne makes a great point — just start writing, and worry about editing it later.

When you’re ready to publish, give your post three to five tags that describe your blog’s focus — writing, photography, fiction, parenting, food, cars, movies, sports, whatever. These tags will help others who care about your topics find you in the Reader. Make sure one of the tags is “zerotohero,” so other new bloggers can find you, too.